Pjesma:Galicia

Pred zoru je sa njine strane obicno muk...
 Pod velom magle zvecka osmi kozacki puk...
 I svu noc mi inje kamuflira šinjel uz polegli brest...
 U inat cu i ovo pismo poslati... Znam: "ime i adresa nisu poznati"...
 Dok tikvan-poštar ne skonta ko to ceka sa fronta... Kakvu dobru vest...
 
 I tek da znaš... Ovo na slici je naoko pitomi pejsaž Galicije...
 Al mira ni cas... Sve živo pali na nas...
 Fotograf jedini metkove špara...
 Oberst kao lud olovo rasipa, fotograf jedva katkad okine sa nasipa...
 Na nadošloj Visli se soldati stisli... I svima su nam pomisli... Daleko...
 
 U sumrak je sa njine strane obicno žal...
 Zatuži adinokaja ko ranjeni ždral...
 Al postane krotka kad drmne je votka... Onako "na belo"...
 Pod mojom šapkom lavovi se baškare...
 U snu mi pleteš beli šal za maškare...
 Sva se pobrka preda kad te obgrlim s leda... Kao violoncelo...
 
 I tek da znaš... Mesec u žici je... Zvone na vecernje zvona Galicije...
 I neka mi to ne uzme nebo za zlo...
 Al ti si jedino cemu se molim...
 Brinucu vec ja... Nemoj ti brinuti... Ma, da sam 'teo vec sam stoput mogo ginuti...
 Dok otice Visla... Natraške, van smisla... I krecu jata pokisla... Daleko...