Hej, mnoge sam vatre palio
i mnoge vode zamutio,
nosen srecom i zlom.
I da znas tri sam banke potrosio,
a da nisam ni slutio,
da sve to tek prohuji s vihorom,
jednom zauvek.
Hej, gde su sad oni klikeri,
tresnje sa periferije,
sveske iz sestog be.
Gde su sad svi gimnazijski sminkeri,
prve studentske ferije
i ceznjiva pisma iz armije.
I vidis vec sam tu
na pola puta, sve je dim
i fotografije, od vremena, izbledele.
I vidis vec sam tu
na pola puta, sad mi trebas ti,
budi vodic moj kroz mutne predele.
Hej, cudne staze do uspeha,
cvrsta vera u drugove,
sve je to varljiva stvar.
I sad ako postoji uteha,
ja nisam prastao dugove
i svakom sam vratio isto bar.
I vidis vec sam tu
na pola puta, sve je dim
i fotografije, od vremena, izbledele.
I vidis vec sam tu
na pola puta, sad mi trebas ti,
budi vodic moj kroz mutne predele.
Hej, sada znam gde sam gresio
i gde sam, na zalost, bio gad,
a gde, na zalost, ne.
I da znas sve sam rebuse resio,
ali ipak se ponekad
jos zaletim na vetrenjace.
I vidis vec sam tu
na pola puta, sve je dim
i fotografije, od vremena, izledele.
I vidis vec sam tu
na pola puta, sad mi trebas ti,
budi vodic moj kroz mutne predele.