Pjesma:Ljudmila

Spalio je juli seno
 A Tisa nezapamæeno opala
 I otkrila sprud kraj šlepa
 Ko stvoren za njena lepa stopala
 Stari joj je bio laðar
 Polu Rumun, polu Maðar, besni ker
 Prema meni nikad zao
 Nekako je znao da mu volim kæer
 
 Bodom sitnim kao prezla
 Moje ime je izvezla stidljivo,
 Plavim koncem na gaæice i pod karner spavaæice
 Jedva vidljivo
 Skrila èamac mlada trska
 Koju možeš sa dva prsta poviti
 Molila se Bogu Suše
 Da što duže ne da im otploviti
 
 Tu noæ je Tisa nadošla
 A na njoj nošnja raskošna
 Samo sandalice, prstenèiæ
 I u kosi venèiæ od ivanjskog cveæa
 Pa ipak, nije nesreæa što me se ona ne seæa
 Ma kakvi, nesreæa je što se ja nje seæam
 
 Nastavila voda rasti
 Nije htela naglas kasti, a znala je
 Drugo jutro sve po starom
 Al' nikad da slaðe garov zalaje
 Zaklela me da je èekam
 Da æe me se cela veka seæati
 Na promaji žar malakše...
 Ima l' ista lakše neg' obeæati?
 
 Noæ kad je Tisa nadošla...
 Na njoj nošnja raskošna
 Samo sandalice, prstenèiæ
 I u kosi venèiæ od ivanjskog cveæa
 Nije nesreæa što me se ona ne seæa
 Ma kakvi, nesreæa je što se ja nje seæam