Pjesma: | Uspavanka za decaka |
Pricace ti jednom, možda,
kako sam ja bio štošta
pile moje, pace moje malo.
Mudrovace, Badavani
kad me nema da se branim
da sam blizu, ne bi im se dalo.
Pricace ti o plovidbi
ti što nisu sidro digli
šta sam za njih neg' ukleta šajka?
Tvrdice, sa cudnim sjajem
da sam drhtao pred zmajem
gledali su oni iz prikrajka.
Al’ ti slutiš otkud bore
trunje se u oku diglo
olujno je tamo gore
gde nas nije puno stiglo.
Znam da sanjaš more sveca
i korake po tom doku
ti si tamo bio u mom oku.
Pricace ti, kojekakvi
zloba se k’o rubin cakli
kako odjek moga smeha jeci
Klece se u pretpostavke
kljuckajuci, kao cavke,
moje loše prepricane reci.
Brojao sam ljude s krsta
pravila i izuzetke
posvud promašena vrsta
samo Retki nadu Retke.
Znam da sanjas vaskrsenje
jednu siluetu plahu
Ti si tamo bio u mom dahu.
Prcace ti jednom svašta
boljima se teško prašta
pile moje, pace moje malo.
Silni miševi u boci
javice se k’o svedoci
pustolovnog traganja za Gralom.
Ne znam više, bože prosti
Dal’ da strepim il’ da stremim
da to breme posebnosti
i na tebe nakalemim?
(Bojim se da je kasno,al’...)
Znam da sanjaš rimovanja
krike i tišinu nemu
ti si bio svugde u mom svemu
Pile moje, pace moje malo
Lavce moje...