Pjesma:Sansona

O Bože dragi, sve što kažem
 odmah vuce na šansonu.
 Tako na penal dospevam
 da svaku glupost otpevam.
 
 I vec se plašim da sam veštac,
 ili vec u tom fazonu
 jer sve što pevam pogodim,
 uvek se tako dogodi...
 
 Gone me k’o da sam vražiji vrag,
 i sve je manje onih kojim sam drag,
 i sve je više onih što mi baš nisu skloni...
 Hteli bi da mi smrse koncice,
 ali pobrkacu im loncice,
 imam na kapi nove, ratne zvoncice...
 
 Za teta-lije iz pešadije
 baš nisam po rezonu.
 Nešto im nisam logican,
 jasno, cim nisam obican.
 
 I sve što ne sme da se kaže
 ja provucem kroz šansonu,
 i kad se vlasi dosete
 isteklo vreme posete...
 
 Gone me ko da sam vražiji vrag,
 i sve je manje onih kojim sam drag,
 i sve je više onih što mi baš nisu skloni...
 
 Hteli bi...
 
 O, konkurencija baš prija,
 zgodni momci za sezonu.
 Mene je sreca služila, sezona se odužila...
 O Bože dragi, sve što kažem
 odmah vuce na l' šansonu,
 i neki misle: Lako je...
 Dabome, deco, tako je.
 
 Gone me ko da sam vražiji vrag,
 i sve je manje onih kojim sam drag,
 i sve je više onih što mi baš nisu skloni...