Pjesma:Requiem

Kad god prodem ulicom sa tvojim imenom
 pomislim na onu pesmu.
 Vec je godinama ne pevam,
 stari refren nikom ne treba.
 A ljudi pesme kratko pamte, Komandante...
 
 Ostace u knjigama i prica o nama:
 Balkan krajem jednog veka.
 Svako pleme crta granicu.
 Svi bi hteli svoju stranicu.
 Tope se snovi kao sante, ej Komandante...
 
 Na barikadama su opet zastave,
 svet ide k'o na praznike.
 I decu izvode s jutarnje nastave
 da vide gladne radnike...
 
 A gde smo mi, naivni,
 što smo se dizali na "Hej Sloveni"?
 Kao da smo uz tu pricu izmišljeni...
 
 Vremena su nezgodna za momka kao ja
 koji gleda svoja posla.
 Nisam lutak da me naviju.
 Imam samo Jugoslaviju.
 Sve druge baklje bez mene plamte,
 e Komandante.
 
 Na barikadama su opet zastave...
 I svi su tu da dobiju na toj lutriji...
 Na barikadama su uvek najbrži,
 al' nikad i najmudriji.
 
 A gde smo mi, naivni,
 što smo se dizali na "Hej Sloveni"?
 Kao da smo uz tu pricu izmišljeni...
 
 I prevareni...
 
 I kad god prodem ulicom
 sa tvojim imenom
  pomislim na Panta rei...
 Bacice se, tako, neki lik
 kamenom i na tvoj spomenik.
 Jer sve se menja, i sve tece...
 Covece.