Pjesma:Dodoska

Njenog brata znao sam tako iz cuvenja
 Nisam puno mario za te Dodose
 Vukla se ko kornjaca jedna jesen lenja
 Spori dani davno prodose
 Pretio je da ce on na put da mi stane
 I da mu se sestre okanem
 
 
 A mi smo samo setali i pomalo kisli
 Dobro sam se nagled'o njenih koraka
 Druge su mi devojke pobegle iz misli
 Prhnule ko jato cvoraka
 Tih je dana zvonilo u cast Malog Prinsa
 I odvaznog Bilbo Baginsa
 
 
 Na svim mojim crkvama satovi su stali
 Kazaljke se, srecom, bas tada sklopise
 Sto hiljada reci znam, al' jedna mi fali
 Da nju kako treba opisem
 I sram ga bilo, gospodo, ko pomisli lose
 Al'ni nalik na druge dodose
 
 Otad bas ne uzimam svaku sto se pruza
 Srce se odupire pa se privikne
 Al' zumbuli su zumbuli, a Ruza je Ruza
 Pa da na kraj sveta iznikne
 Ma da se redom postroje odavde do coska
 Nijedna ko moja Dodoska
 
 Ta, idi...
 
 Kao moja lepa Dodoska