Pjesma:Branislava

U prvi suton jesen je napala na kej
 Park se šepurio u žutom k'o stari ušminkani gej
 Na uglu Glavne i Dunavske u moj je prostor krocila
 Titrava, poput svece slavske... Senka sa njenim ocima
 
 Bila je cvetak... No, to je jucerašnja vest
 Svi smo mi Gospodari Sveta tu negde s dvadeset i šest
 Naš grad je bio njen licni atelje
 Veliki film se snimao
 Bila je jedna od tri želje koje sam ikad imao
 
 Za druge je smišljala slatke kolekcije...
 Više ukrase... u bojama nežnim i toplim
 Za sebe žaketice od nekih grubih štofova
 Nisu vredele lekcije...
 Navukla se... na pilule i Dženis Džoplin
 I prve paketice od onih Propalih Grofova
 A pricu je moju slušala skepticno
 Za nju je, naravno, to bilo totalno falš i pateticno
 Banalne strasi... Ljubav, ljubomora, cežnja i bol i tom slicno
 Užas... Pateticno
 
 U prvi suton odjednom je zahladilo
 Davno sam nucuo da je "na žutom"... Nije me iznenadilo
 Do gala revije smo, eto, napokon stigli...
 Dame i gospodo, ofucana kolekcija za strašila
 Na koncu prica vodi igli... E, lutko... Super si model sašila
 
 Ja sam pred život istupio naježen... I razdrljen
 K'o pred streljacki vod u zoru
 I strah me... Nepromenjen... Dok metak putuje
 Al' sa sudbom se natežem... Onako zagrljen
 K'o dve pijane lude na šoru
 Znam, kaljavo ordenje na mom kaputu je...
 
 Pricaj mi malo o patetici
 Tvoji su sveci za mene tek ubogi mali heretici?
 Pricaj mi malo... Ili nemoj?