U prvi suton jesen je napala na kej
Park se šepurio u žutom k'o stari ušminkani gej
Na uglu Glavne i Dunavske u moj je prostor krocila
Titrava, poput svece slavske... Senka sa njenim ocima
Bila je cvetak... No, to je jucerašnja vest
Svi smo mi Gospodari Sveta tu negde s dvadeset i šest
Naš grad je bio njen licni atelje
Veliki film se snimao
Bila je jedna od tri želje koje sam ikad imao
Za druge je smišljala slatke kolekcije...
Više ukrase... u bojama nežnim i toplim
Za sebe žaketice od nekih grubih štofova
Nisu vredele lekcije...
Navukla se... na pilule i Dženis Džoplin
I prve paketice od onih Propalih Grofova
A pricu je moju slušala skepticno
Za nju je, naravno, to bilo totalno falš i pateticno
Banalne strasi... Ljubav, ljubomora, cežnja i bol i tom slicno
Užas... Pateticno
U prvi suton odjednom je zahladilo
Davno sam nucuo da je "na žutom"... Nije me iznenadilo
Do gala revije smo, eto, napokon stigli...
Dame i gospodo, ofucana kolekcija za strašila
Na koncu prica vodi igli... E, lutko... Super si model sašila
Ja sam pred život istupio naježen... I razdrljen
K'o pred streljacki vod u zoru
I strah me... Nepromenjen... Dok metak putuje
Al' sa sudbom se natežem... Onako zagrljen
K'o dve pijane lude na šoru
Znam, kaljavo ordenje na mom kaputu je...
Pricaj mi malo o patetici
Tvoji su sveci za mene tek ubogi mali heretici?
Pricaj mi malo... Ili nemoj?