A
Moj drug iz detinjstva
Cism
živi sretno na selu,
Fism
k'o u ruskom romanu, tacno tako.
Hm D
Ima ženu i sina, ima podrum pun vina
A D
i sve mu je ravno.
A Cism
U poslednje vreme ja ga vidam sve rede,
Fism
samo onda, uglavnom, kad nešto slavi.
Hm7 G
On se ne ljuti zbog tog, pruži ruku i kaže:
A
"Nisi bio odavno".
Hm D
I secamo se dana kad smo još bili divlji
A
k'o jeleni hitri,
Hm D
i sve smo bliži istini i tuzi
E7
što smo bliži sledecoj litri.
A Dmaj7
Pitam ga dal' zna da si otišla,
A Dmaj7
da si otišla.
Cism Fism
"Ma nije strašno", kaže on,
E
"Imala je drugog, to znaš".
Pitam ga dal' zna da se volimo,
da se još volimo.
"Ma baš si smešan", kaže on,
"ponekad si klinac baš".
Moj drug iz detinjstva život posmatra škrto,
vidi nebo i zemlju, ma ima pravo.
Ja sam prokleti pesnik koji stoji na kiši,
koji laže i voli.
Mada smo ucili istu grubu životnu školu,
mi smo nekad daleki, pa to je ljudski.
Svako nosi u sebi nekog svog malog boga
kom se potajno moli.
I zato vracam pricu na vremena
kad smo bili jeleni hitri,
i sve smo bliži istini i tuzi
što smo bliži sledecoj litri.
Pitam ga šta sad, kad si otišla, kad si otišla.
"Ma budi mangup", kaže on,
"ima mnogo slicnih njoj".
Pitam ga dal' zna da se volimo,
da se još volimo.
"Ma koješta", gunda on,
"dodaj bokal stari moj".
Moj drug iz detinjstva se oženio zelen,
al' je imao srece, ja vidiš nisam.
Ja sam ljubio razne, neke potpuno prazne,
neke potpuno strane.
I sve mi se cini da ne postoji nacin
da mu objasnim tebe, jedinu pravu.
Zato topim u vinu citav svet jer u cašu
može svašta da stane.
I secamo se dana kad smo još bili divlji
k'o jeleni hitri,
i sve smo bliži istini i tuzi
što smo bliži sledecoj litri.
Pitam ga dal' zna da je nevažno što si otišla.
"Avantura", kaže on, "šta ti sada ostaje?"
Ostaje mi to što se volimo, što se volimo.