Pjesma:Namcor
Kredit:
E-mail:

E  
 Am
 Ne volem... Nikog, lutko.
 Takva mi je narav 
 kao odžak star i garav 
 puno dima je kroz mene prošlo.
 
 E
 Ne volem... 
 Ujne, strine, šogore, komšiluk 
 nataknem ih na civiluk 
 od njih ništa dobro nije došlo.
 Am
 Ne volem... 
 Semenkare cigoše trubace
 burek,ulicne pišace 
 nek mi moju lepu varoš vrate.
 
 E 
 Ne volem...
 Džipadžije, Dizel, Butikaše
 Restoteke, Tamburaše, 
 svaku pesmu bar za strofu skrate
 
 Am         A
 Mater im...
 
         Dm       
 Al’ tebe volem, to je fakat 
 
          G         C
 ti si mi ljubav jedina.
         Dm          
 Prodacu onu našu kucerdu na lakat,
          G          C
 pa nek je stoput dedina.
          Dm           E
 Da kupim cetir’ konja besna, 
     Am        F
 da ih u oblak upregnem, 
         Dm              E       Am        E
 pa s tobom, di nas niko ne zna, uteknem...
 
 Ne volem... 
 Kad mi gace udu... Di vec udu.
 Te što brinu brigu tudu,
 košticu u štrudli od višanja.
 
 Ne volem...
 Zatucane, Gratis, Kravataše
 hipohondre što se plaše 
 da dobiju rak od razmišljanja.
 
 Ne volem... 
 Krvolocne pse i gospodare,
 nadubrene trotoare, 
 maskirne kad navale na pendžer.
 
 Ne volem... 
 Lopuže što voze tuda kola, 
 znaju azbuku do pola,
 micu usnama dok sricu pejdžer.
 
 Al’ tebe volem, to je fakat,
 ti si mi ljubav jedina.
 Prodacu onu našu kucerdu na lakat 
 pa nek je stoput dedina.
 Da kupim camac na dva vesla 
 i onaj šešir rogozan, 
 pa tebe, di nas niko ne zna, odvozam... 
 
 Ne volem...
 Šizove i nervne bolesnike
 pre ih puštali za vikend 
 sad ih puste pravo pred kamere.
 
 
 
 Ne volem... 
 Sve te lezibejke, da prostite
 prorocice, travestite,
 nek’ mi gospon-dame ne zamere.
 
 Ne volem...
 Teget girtlu na teget mantilu 
 Šestu licku, Sedmu silu,
 ‘opa-cupa preko Okucana.
 
 Ne volem... 
 Izbore, televizor, plakate, 
 dosta, ako boga znate
 ludnica je kanda otkljucana.. 
 (širom ostala... provert'e, molim vas!) 
 
 Al‘ tebe volem, to je fakat 
 ti si mi ljubav jedina.
 Prodacu onu našu kucerdu na lakat, 
 pa nek‘ je stoput dedina. 
 Da kupim adicu od peska
 na njoj šumarak nakrivljen 
 da tebe di nas niko ne zna sakrijem...
 
 Ne volem... 
 Uzdržane, Trezvene, pa džoging.
 Takve najpre trefi šloging, 
 al‘ ni krkanje mi nije blisko.
 Ne volem...
 Što odasvud samo cujes:”Daj mi!”
 il‘ se prosi il‘ se zajmi. 
 Jebo te, ja nikad nisam isko!?
 
 Ne volem... 
 Štrebercine, vecne odlikaše, 
 crne rolke i sektaše.
 Ne padam na Tibet... Ili Burmu.
 
 Ne volem... 
 Škrtariju, Intelektuatce 
 koji važno vrte palce.
 Kupiš ih za špricer i kavurmu. 
 (koju ja licno, baš  ne volem...) 
 
 Al‘ tebe volem, to je fakat
 ti si mi ljubav jedina.
 Prodacu onu našu kucerdu na lakat 
 pa nek‘ je stoput dedina.
 
 Napuklo srce na dve pole 
 ljubav je teret pregolem.
 Baš ni to što tol'ko volem... 
 Ne volem...