G Hm
Jedne letnje noci tople, Cile, Picuka i ja,
poneli smo nešto klope
Em
da se nade za dan dva,
pa smo krenuli u Brazil
D
il' do južnih mora bar.
Smišljali smo neki fazon,
kovali smo dugo plan,
cudno zlato i Amazon,
pa je došao taj dan.
Dunavom do Crnog mora,
sve je dalje prosta stvar.
D G C
Za sve je kriv Toma Sojer,
Dis F G
takve knjige ne bi smele da postoje.
Hm
To je bilo iskušenje,
Em D
on je tako dobro terao po svom.
G C
Za sve je kriv i Misisipi,
Dis F G
o kom smo sanjali na našoj staroj lipi,
Hm
Gde smo gledali krog krošnju
Em Am D
kako nebom sve do zvezda plovi Tom,
G
kriv je on.
Birali smo dugo camce,
maznuli smo jedan žut.
Poneli smo cak i mamce
da bi pecali uz put.
Cinilo se, na pocetku,
da ce provod biti lep.
Al', nestade nam prvo hleba,
mucila nas strašna glad,
onda grom iz vedra neba,
pa oluja, kiša, grad.
Al’ na, srecu, neki cica
tad nas primio na šlep.
Za sve je kriv Toma Sojer,
takve knjige ne bi smele da postoje.
To je bilo iskušenje,
on je tako dobro terao po svom.
Za sve je kriv i Misisipi,
o kom smo sanjali na našoj staroj lipi,
kad smo gledali kroz krošnju, kako nebom sve do zvezda plovi Tom,
na onom splavu svom...
Vratili nas sutra kuci.
Jao, što me bilo stid,
pa sam hteo krišom uci, šunjao se uza zid.
Videla me prva mati:
"Opa, vratio se sin!"
Na to otac rece samo:
"Neka, nek je živ i zdrav..."
Al' sam, ipak, tu i tamo,
posle bio cudno plav,
pa su me u školi dugo zvali Haklberi Fin.
Za sve je kriv Toma Sojer,
takve knjige ne bi smele da postoje.
To je bilo iskušenje,
on je tako dobro terao po svom.
Za sve je kriv i Misisipi,
o kom smo sanjali na našoj staroj lipi,
kad smo gledali kroz krošnju
kako nebom sve do zvezda plovi Tom,
na onom splavu svom...