Pjesma: | Provincijalka |
Kredit: | Bojan Tadic |
E-mail: | b0j4n@hotmail.com |
Intro Solo:
|e|-57-8-------------------------------------------------0-----
|H|-----56-5---------------------------------------------1-----
|G|----------7-5-4-----4-7-5-----4-5---7-5-4-------------2-----
|D|------------------6------7--7-----7-------7-6-4-6-7---2-----
|A|----------------7-------------------------------------0-----
|E|------------------------------------------------------------
Dm E Am
Rekli su mi da je dosla iz provincije,
Dm E Am A7
strpavsi u kofer snove i ambicije.
Dm E
Drug je studirao sa njom,
Am F
pa smo se najzad sreli ona i ja.
Dm F E Am
Shvatih, Boze, ovo je sazvezdje za nju provincija.
Dm E Am
Srce stade kao dete da se otima,
Dm E Am A7
trazili smo se po prethodnim zivotima.
Dm E
Ostavih iza sebe svet,
Am F
zablude, promašaje koji tiste,
Dm F E
prosto, lako, k'o neko beznacajno pristaniste.
Refren:
Dm E Am F
O, da mi je da se jos samo jednom zaljubim,
C E
opet bih uzeo kostim vecnog decaka.
Dm E Am F
I opet bih smislio kako da prodangubim
Dm E Am
dok ona ne sleti niz hodnik studenjaka.
Intro Solo x1
Gorda naspram podsmeha i spletki poslednjih.
Usamljeni galeb iznad mora osrednjih.
Reci bi sve pokvarile,
samo se cutke pokraj mene stiska.
Sami, svoji, izbeglice iz besmisla.
Refren:
O, da mi je da se jos jednom zaljubim.
Opet bih gledao niz kej kao niz prugu.
I opet bih znao da se u oblak zadubim
i cekao bih samo nju, nijednu drugu.
Napisi mi pesmu, mazila se. Nisam znao da li cu umeti.
Reci jesu moje igracke, cakle mi se u glavi kao oni sareni
staklici kaleidoskopa i svaki put mi je druga slika u ocima kad
zazmurim.
Ali, postoje u nama neke neprevodive dubine,
postoje u nama neke stvari neprevodive u reci, ne znam...
Napiši mi pesmu, molila je, i naisam znao da li cu umeti.
Voleo sam je tako lako, i tako sam tesko to znao da pokazem.
I onda, odjednom, na rasporedu mladeza na njenim ledjima,
kao tajnu mapu,
pokazala mi je u koje zvezde treba da se zagledam...
I tako, eto ti pesma, ludo jedna...